Malo sam proucavala jezik narječje i naglasak kojim se govori u nasem selu, i on se u nijansama razlikuje od jezika u susjednim selima. Mozda zvuci cudno,ali ako pratimo uocit cemo te razlike. Posebno se te razlike odnose na naglasak, i drago mi je to spomenuti kako je nas naglasak pravilan hrvatski. Jedini nedostatak je pokoji turcizam koji svi upotrebljavao u govoru ali neka ga, ipak je povijesna cinjenica. Necu vise gnjaviti sa jezikom (iako bi o njemu mogla dosta pisati) nego cu se vratiti na moje dane djetinjstva provedene u nasoj dragoj Podgradini. Moja generacija, kao vjerojatno i ostale, obicno je vrijeme provodila u¨igri na “gradini”, u “kaurskom” (koji je sad preoran, steta) i naravno na Orzeni. Na Gradini i Tabiji bi se pravile kucice i tamo provodili dani. Nedavno me spopala zelja da uđem u nasu staru skolu i to me vratilo u dane kad bi nas uciteljica Anđa (jako dobra i kvalitetna uciteljica) vukla za solufe kad nebi bili dobri. Po povratku iz skole redovito bi se posvađali ili potukli sa “pripotocanima” a sutradan opet bili zajedno s njima. Zanimljivi su i neshvatljivi takvi djecji postupci ali vidim da se tradicija odrzava i danas (Filip iFrano protiv Tade i Ante:-) Kupanja na jezeru i kanalu u ljetnim danima bila su neizostavna, a vracali bi se prljavi umorni i gladni. Iako je sve to brzo proslo i drustvo se razislo uvijek se lijepo sjetiti i to je ona nevidljiva nit koja nas veze za nas rodni kraj,u njemu smo proveli svoje najljepse dane. Posebno mi je zanimljiv nacin na koji su se sklapali brakovi u nasem selu. Princip je bio “nedaj dobroj curi iz sela” (meni je 99% ljudi u selu rodbina). Dragi moji podgradinjari ovo bi bilo za sad od mene. i jos jednom onaj stih “ali metar moga sela Amerika cijela”.
Autor: Anica Babić
Odgovori