Posljednje selo u ovome nizu je Golinjevo, smješteno ispod padina Male Tušnice. Sastoji se od zaselaka Kula, Velagiči i Golinjevo. Selo je ranije nosilo ime Vučić. U defteru s kraja XV st. zapisano je kao Večuć (Večoć), a 1604. godine ima već ime Golinjava. No, 1711. godine vodi se kao Vučić. Tada je spahija Mustafa u Vučiću imao timar vrijedan 4.866 akča. Selo se razvilo, pa je Vučić bio zaselak Golinjava nastanjen kršćanskim stanovništvom, zapravo onaj dio koji je krajem XIX stoljeća ucrtan u austrougarskim topografskim mapama kao zaselak Golinjevo. Radi toga je tako obilježen timar spahije Mustafe. I tokom XVIII st. naziva se Golinjevo.139 Biskupi Dragičević i Bogdanović ga 1741., odnosno 1768. godine upisuju pod imenom Vucichi. Toponimi sa nazivom Golinjevo sreću se i na drugim mjestima u Livanjskom polju. Iznad sela je lokalitet Gradina.

Tu je stara gradina smještena na vrhu klisure ispod koje teče potok. Gradina je praistorijska, iz metalnog doba, a sastoji se od polumjesečastog kamenog bedema koji zatvara klisuru. Naselje je vrlo staro, sudeći prema gromilama koje se nalaze u blizini Golinjeva. Zapadno od gradine su četiri kamene gromile. Na lokalitetu Popova glavica je također jedna gradina, gdje je bila osmatračnica visine 8-10 metara. Pripada kasnoj bronzi i halštatu. Na samoj obali jezera, ispod Cikojevića kuća, je eliptični zemljani tumulus na kome je srednjovjekovna nekropola. U blizini su još dva tumulusa, od koji je veći sa ostacima kamenih ploča od grobova iz srednjeg vijeka. Nekropola sa 25 stećaka nalazi se u zaseoku Kulisi. U zaseoku Velagiči je izvor Hadžino vrilo koje ne presušuje, a u sušno doba koristili su ga stanovnici okolnih naselja u krugu od 5 km.
Zaseok Kula dobio je ime po odžaku i kuli begova Čengića.140 Kula potiče vjerojatno iz vremena Džafer-paše Čengića, sin Bećir-pašinog, koji je bio sandžakbeg Klisa od 1778. godine. Bila je vlasništvo Smajl-bega Čengića, a potom njegovog sina Hajdar-bega (1825-1910), koji je iselio u Tursku, gdje je i umro. Ali-Hajdar-beg Čengić, sin umrlog Smajl-bega i Hajrije Lakišić, živio je u Istambulu. Kada je umro 1910. godine naslijedio ga je sin Smail-Jurunibeg iz Bruse u Turskoj, a njega, pet godina kasnije, malodobni stričević Rustem-Rizabeg, sin rahmetli Smajl-bega. Danas su vlasnici kuće i mlina sinovi pokojnog Filipa Galešića iz Golinjeva141 Kula je vremenom prepravljena u stambeni objekt. U Gornjem Golinjevu stajala je dobro sačuvana stara Ćatića kula, vlasništvo livanjskih Ćatića, jednog ogranka livanjskih Čizmica. Kula je ranije bila pokrivena kamenim pločama, a poslije crijepom. Dolaskom austrougarskih trupa funkcija kule je prenamjenjena u kasarnu za jedno odjeljenje vojske. Ima prizemlje i jedan sprat, a u jednom uglu bila je krušna peć.
Dva su muslimanska groblja u selu. Velagića harem je iznad ceste koja prolazi ispod sela, a sastoji se od dva groblja, razdvojena dubokom dragom i putem. U zapadnom su samo dva starija oktogonalna, djelomično u zemlju propala, bašluka bez natpisa. U istočnom dijelu ima manji broj nišana pisanih arebicom. Dva su stara prelomljena nišana rađena od “žestaca”. Iznad ovog groblja je kaptirani izvor Blizumina sa koritima za stoku. Drugo je groblje Bajraktarevića harem, odmah uz cestu, sa jednim starijim nišanom sa natpisom i četiri bez natpisa. Oba su groblja aktivna. Pravoslavno groblje sa dvadesetak bolje obrađenih križeva i lijepom dekoracijom je neposredno iznad ceste. Ovdje se naročito istiće grobnica Ile Mitrovića, koju je radio kamenorezac Lazić. Groblje je veoma zapušteno. U katoličkom groblju ima više starih križeva i spomenika kvalitetnije izrade i arhaičnim motivima. Stariji potječu iz sedamdesetih godina XIX stoljeća. Toponimi Golinjeva i okolice su: Babača, Bakrač, Bara, Barišića brig, Beglučine, Begluk, Begovo polje, Bila greda, Bile rivine, Blizumina, Braćin pod, Bristovača, Bročni pod, Bročuljovina, Bužanin, Cipci, Crne njive, Ćatuša, Čelinka, Čemerova njiva, Član, Čulevine, Dubokovac, Duga, Dukatna, Duruša, Đuruša, Gagiiša, Galuša, Glavičica, Grab, Gradina, Glavica, Gradinska draga, Hadžino vrilo, Hamzaguša, Havan, Ibruša, Insanuša, Jarčić, Javorovi dočići, Jaz Potok, Klapovica, Klišanka, Klisko vrilo, Konopi, Kreševo, Krivaca potok, Krstača, Kruška, Kula, Lanište, Laštra, Lokva, Lubovina, Lučnjak, Lug, Lužina, Mahmutova greda, Markovac draga, Matina voda, Mejačica, Metača glavica, Mihačica, Mihačića potok, Mitračica, Mitruše, Mračaj vrilo, Muhača glavica, Muljika, Muratuša, Mušuša, Oglac, Oglavak, Oglavci potok, Ogoje, Okruglica (Okruglička) draga, Omar, Orlovaća glavica, Ostojke, Padenova glava, Parnice, Pirovina, Plane, Pod lugom, Podovi, Popova glavica, Prisap, Prljine, Pustošina, Radelovac, Ruža potok, Ruža vrilo, Salkin mezar, Saruša, Sedlo, Sela/novina, Simuša, Sinjak, Sito, Smrdelj vrilo, Šipovača, Široka, Talina bašća, Vagule, Velagiči, Veliko golinjevo, Vodena jaruga, Vodotok, Vrbovi panj, Zgon, Zrnuša, Zov, Žlibe, Zukovica potok.
Golinjevu su živjeli pripadnici sva tri naroda.

Bošnjaci su:

VELAGIĆI -zaselak Velagići nazvan je po istoimenoj bošnjačkoj porodici koja i danas živi u Golinjevu. Rod je vrlo star, stoje vidljivo po broju Velagića kuća krajem XIX st, a i po tome što su se još prije austrougarske okupacije pripadnici pojedinih grana Velagića međusobno udavali i ženili. Godine 1893. bile su u Golinjevu 34 Velagića kuće. Prema njihovoj predaji došli su krajem XVII stoljeća iz Mađarske, kada je te krajeve izgubila Turska. Kažu da su iz Mađarske došla tri brata, od kojih se jedan prekrstio, od drugog su begovi Velagići iz Blagaja kod Mostara, a treći se naselio na Livanjskom polju. Teško je reći staje tu istina i da li sa blagajskim Velagićima imaju veze, ali su Velagići u XVII stoljeću živjeli i u Udbini, u Lici. Udbinski Velagići prešli su krajem XVII stoljeća u područje oko Bihaća.

Kad kauri Hlivno porobiše,
Porobiše, vatrom popališe.
Zarobiše trista djevojaka,
Zarobiše Atlagića Zlatu.
Progovara kaurski vojvoda:
“Čuli mene, Atlagića Zlato?
Deder uzmi turski abdest na se,
Kod mene ga uzimati nećeš!”
Odgovara Atlagića Zlata:
“Ne budali kaurski vojvodo!
Ako dođe Velagiću Ahmo,
Zor delija, a moj ašiklija,
I tebi će abdest trebovati!”

   Kakvu je vojnu funkciju (aga) vršio njihov predak Veli nije poznato, ali su neki Velagići krajem XVIII stoljeća bili spahije. Spahija Mehmed Velagić je 1790. godine trgovao sa dalmatinskim trgovcima.143 Velagići govore da se dijele na četiri kabile: Osmanoviće, Veliće, Derviševiće i Muratoviće. U gruntu se pominju i Velagići sa nadimkom Mujići.144 Velagići su imali nekoliko kmetova na području Golinjeva i Miša. Jedni Velagići su odselili u Dragnjić kod Glamoča 1896. godine, gdje su živjeli sve do posljednjeg rata.145.

BAJRAKTAREVIĆI – znaju daje njihov predak bio kovač kod nekog paše u Golinjevu (vjerojatno u Čengića), ali nemaju objašnjenje za nastanak prezimena. Bajraktar je zastavnik u jednoj jedinici vojske. Kod upisivanja serdengečtijskih aga obavezno je imenovan i njegov bajraktar, što bi moglo objašnjavati ovo prezime u Golinjevu. Bajraktarevići su imali samo kmetove Puhale u istom selu. Od toponima zadržao se naziv Bajraktarevića harem i drveni Bajraktarevića mlin. To je stari mlin sa jednim vitlom, sačuvan u izvornom stanju. Vlasnik je bio Šaćir Bajraktarević;

RAŠKOVIĆI – prema vlastitoj predaji porijeklom su sa Roškog polja, no ipak je ovo tipično patronimsko prezime (Rašid, Raško). Godine 1893. u Golinjevu je bila samo jedna kuća Raškovića u kojoj su živjele porodice Arifa i Osmana, sinova Ibrinih. U Prisoju je 1813. godine živjela jedna porodica DŽEBO-RAŠKOVIĆ.

U Golinjevu su živjele JAREBICE koje su odselile u Livno, a jedan pripadnik je prije 1878. godine preselio u Ustiramu kod Prozora. Na njih još podsjeća lokalitet Jarebičko trnje u Buškom blatu; ALIMANI – ovdje je 1893. godine bila jedna kuća Alimana, dok su ostali živjeli u Livnu. Porijeklom su iz Makedonije;

MUJIĆI – od njih je ostalo ime Mujića podvornice prema Prisoju;

MUŠKOVIĆI – seljani vele da onaj mezar sa sabljom na bašluku na Bajraktarevića haremu pripada jednom gaziji iz ove porodice. Po predaji ubio je važnog uskočkog vođu, spašavajući otetu ženu i djecu koje kao roblje povedoše uskoci u Dalmaciju.

Prezimena u Golinjevu

Hrvati su:

  • BATINIĆI – 1741. godine su u Mišima;
  • BERIĆI (ranije Sablić) -doselili sa Sablića Kose kod Tijarice u Dalmaciji:
  • CIKOJE – oko 1860. godine doselili iz Studenaca u Dalmaciji;
  • GALEŠIĆI – 1326. godine se spominju sinovi Galeše u Livnu, no teorija da su njegovi potomci baš današnji Galešići, kako to diskretno navješćuje Petrić, samo je spekulacija;
  • JAKELJIĆI;
  • KLIŠANIN – u Mišima su 1741. godine;
  • KULISI (ranije Mrkonjić) – Mrkonjići su 1741. u Golinjevu;
  • MAGIĆI;
  • MIHALJEVIĆI – 1741. godine su u Golinjevu;
  • MILARDOVIĆI – iz Dobranja u Dalmaciji;
  • PRKE – iz Studenaca u Dalmaciji;
  • TOPIĆI
  • Srbi koji su živjeli u Golinjevu stradali su u Drugom svjetskom ratu
  • BOŠKOVIĆI
  • MITROVIĆI – ima ih u Gubinu;
  • PAČARI-PAŽINI – bilo ih je i u Prisoju;
  • RATALJ;
  • TOŠIĆI-ŽDERE – došli iz Srdevića.

Bošnjačka prezimena možete pronaći u tekst

Izvor: Stoljeća moga kraja: Povijest livanjske župe Podhum, Tomislav Perković

 

Podijelite ovu vijest:

Facebook komentari

comments