Mrki medvjed

	Latinski naziv: Ursus arctos L. Razred: sisavci Red: Zvijeri Porodica: Medvjedi

Najveća životinja na Kamešnici je zasigurno mrki medvjed. U zadnje vrijeme nije čest stanovnik ali ponekad se može naletjeti na njega. Naseljava prostrana planinska područja obrasla šumom. Naraste u dužinu i do 220 cm, a u visinu do 130 cm. Može da bude težak i preko 300 kg. Ova izuzetno snažna životinja ima zube koji su vrlo prilagođeni biljnoj hrani ali i životinjskoj. Medvjedi spadaju u skupinu svejeda iako se prvenstveno hrane biljnom hranom ipak ponekad za vrijeme oštrih zima znaju napasti i razne životinje da bi utažili glad. U ovom kraju se ne pamti kada je neki medvjed napao domaće životinje iako se u prošlosti znalo i to dogoditi. Medvejdi se najčešće hrane plodovima grmlja, nadzemnim dijelovima biljaka, korom drveća, raznim žitaricana, raznim insektima, gmazovima i lešinama. Medvjed živi samostalno. Mužjaci prilaze ženkama u periodu od travnja do svibnja zbogi parenja. Nakon toga ponovno se razdvajaju. Ženka donese na svijet od jednoga do tri mladunčeta koje odgaja i štiti. Poznato je da medvjedi prespavaju zimu, no ukoliko zima nije toliko oštra često se bude iz sna i kreću u potragu za hranom.

Vuk

	Latinski naziv: Canis lupus L. Razred: sisavci Red: Zvijeri Porodica: Psi

Vuk je zasigurno jedna od najopasniji životinja na Kamešnici. Spada u porodicu pasa i ujedno je njihov najveći predstavnik. Zadnjih godina je često viđena životinja koja se često zna spustiti do naselja i napasti domaće životinje, prvenstveno ovce. Odrastao muški vuk ima težino oko 50 kg dok je ženka nešto lakša. Živi u čoporima ali često je moguće vidjeti vuka samoga kako traži hranu. Vuk je grablježivac i procjenuje se da mu je dnevno potrebno oko 5-6 kg mesa. Često zna u potrazi za hranom prevaliti i do 200 kilometara na dan a njegova najdraža hrana su različite životinje od zečeva, lisica, ptica, lešina pa sve do domaćih životinja kao što su ovce, koze pa čak i manja goveda. Bitno je naglasiti da je vučiji čopor izrazito hijerarhijski organiziran, a predvode ga najjači mužjak i ženka. Period paranja je od prosinca do ožujka i vučica na svijet donosi do 6 mladih vučića koje odgaja.

Lisica

	Latinski naziv: Vulpes vulpes L. Razred: sisavcci Red: Zvijeri Porodica: Psi

U zadnje vrijeme lisicu je moguće često vidjeti na Kamešnici ali i u samim naseljima i uz prometnice u čitavoj livanjskoj općini. Razlog porasta njihove brojnosti za sada nije utvrđen. Kao i vuk spada u porodicu pasa i vrlo je lukava. Lisica je svijetlocrvenkaste boje i duga je oko 150 cm od čega nekih 50 cm otpada na rep.Može narasti do 40-50 cm uvis. To je jedna izuzetno spretna i brza životinja koja se u zadnje vrijeme ne boji ni čovjeka. Za ljude su posebno opasne lisice zaražene bjesnoćom koji ugrizom vrlo lako mogu prenijeti i na domaće životinje. Može narasti do 40-50 cm uvis. To je jedna izuzetno spretna i brza životinja koja se u zadnje vrijeme ne boji ni čovjeka. Za ljude su posebno opasne lisice zaražene bjesnoćom koji ugrizom vrlo lako mogu prenijeti i na domaće životinje. Lisica dosta vremena provede u svojim jazbinama, pogotovo za vrijeme dnevnog svijetla. Predvečer postaje aktivna i kreće u lov. Ima jako dobro razvijena osjetila njuha i vida. Hrani se sitnijim životinjama, miševima, zečevima, raznim pticama ali i lešinama. Posebna poslastica lisicama su domaće kokoši, patke, guske i sl. Lisica živi samostalno, tek za vrijeme parenja moguće je vidjeti više lisica skupa. Lisica donosi na svijet oko 7 mladih u rijetkim slučajevima do 12 mladunčića. U podizanju mladih pomaže i mužijak koji donosi hranu. Lisice prosječno dožive oko 10-12 godina.

Ris

	Latinski naziv: Lynx lynx L. Razred: Sisavci Red: Zvijeri Porodica: Mačke

Ris je veličinom najveća Europska mačka. Naraste u visinu do 80 cm, u dužinu do 130 cm a može težiti i do 40 kg. Rep mu je u odnosu na tijelo kratak, dužine do 25 cm. Dlaka mu je svilenasto meka, riđastoplava, prekrivena tamnim pjegama. Ris živi sam i na prostoru od 5000 hektara moguće je pronaći jednog mužijaka i ženku. To je jedan od razloga zasto ris u posljednje vrijeme nije viđen na Kamešnici. Postoje tvrdnje da ga čak više ni nema u ovoj planini. Ris ima odlično razvijeno osjetilo vida i sluha i hrani se sličnom hranom kao i obične mačke. Ženka okoti od 1-4 mladunčeta koje podiže oko 8 mjeseci kada se mladi risovi odvajaju od majke.

Divlja svinja – vepar

	Latinski naziv: Sus scrofa L. Razred: Sisavci Red: Papkari Porodica: Svinje

Divljih svija na Kamešnici ima u velikom broju. To je jako velika i teška životinja koja često zna težiti i više od 200 kg. Divlja svinja je jedini predstavnik svoje porodice koja živi u našim šumama i predak je domaće svinje. Divlja svinja je svejed što znači da se hrani i biljkama i životinjama. Moglo bi se reći da ta životinja jede gotovo sve na što naiđe, od šumskih plodova, kora drveća, korjena, žaba, crvi, miševa pa sve do lešina. Često se zna spustiti do naseljenih područja i napraviti veliku štetu na mjestima gdje je zasađene žitarice i ostale poljoprivredne kulture. Divlja svinja je pretežno noćna životinja sa jakim nomadskim nagonom koji joj omogućava da ima na raspoalganju veliki teren, te nema probleme koji proističu iz prekobrojnosti, kao što su pomanjkanje hrane i sl. Nažalost ova životinja je u ovim krajevima česta žrtva krivolova.

Srna

	Latinski naziv: Capreolus capreolus L. Razred: Sisavci Red:Papkari Porodica: Jeleni

Ova lijepa životinja u prošlosti je bila čest stanovnik Kamešnice. Mnogi mještani su vidjeli srne, a neki su ih čak i ulovili. U zadnje vrijeme broj srna uvelike se smanjio te su gotovo nestale na Kamešnici. Ipak poneki planinari tvrde da se te divne životinje i danas mogu vidjeti na Kamešnici. Srna je jako plašljiva životinja te reagira i na najmanji šum lišća. Odrasli primjerci dostižu težinu i do 30 kg. Krzno se prilagođava vremenskim uvjetima te varira od ljetne boje žućkasto-crvene dok zimi krzno srneće divljači dobija sivo-smeđu boju. Hrana im se sastoji iz trave, listova, šumskih izdanaka, plodova livada i šume. Osjetila mirisa i sluha su izvanredna, dok im je vid slabiji. Najveći prirodni neprijatelji su im vuk, medvjed i lisica.

Vjeverica

	Latinski naziv: Sciurus vulgaris Razred: Sisavci Red: Rodentia Porodica: Sciurus

Crvena vjeverica (Sciurus vulgaris) je jedina europska autohtona vrsta iz porodica Sciuridae, a kroz mnoga stoljeća je bila i jedina vrsta na starom kontinentu. Većinu vremena provode na drveću. Obilježja:odozgo – crvenosmeđa poput lisice , katkada crna (osobito planinska), odozdo – bijela; oči i uske velike (zimi s čupercima dlaka na vrhovima uski); rep dug, kitnjast. Danas na Kamešnici žive i sive vjeverice koje su postale velika prijetnja crvenim vjevericama. Sive vjeverice su bolje prilagođene životu u listopadnim šumama. Prehranu čine: sjemenke, razni plodovi, orasi, lješnjaci, gljive, kora, kukci, ptičija jaja, mlade ptice… Često se mogla vidjeti na Potajnici, ponekad je čak znala uću i u planinarsku kućicu kada bi tražila hranu.

Jazavac

	Latinski naziv: Meles meles L. Razred: Sisavci Red: Rodentia Porodica: Kune

Jazavac živi u mješovitim šumama ravnica i srednje brdovitim terenima. Važi za životinju sa stalnim mjestom boravka. Živi u sistemu jazbina promjera 30 cm koje kopa najčešće na rubovima šuma i poljana. Mjesto na kojem leži često gradi u dvije etaže kako bi se mogao s gornje etaže braniti od napada lisica, koje često zauzimaju njegove jazbine i lovačkih pasa. Osnovne vanjske karakteristike su uzdužne crno-bijele pruge na glavi. Tijelo jazavca je zdepasto, sa kratkim crnim nogama. Krzno je na leđima prljavo-smeđe boje a na trbuhu svijetlije. Dostiže težinu do 25 kg. Vizuelno razlikovanje mužjaka od ženke je nemoguće. Prema tipu ishrane jazavac je svežder i njegova ishrana se sastoji od korijenja, šumskih plodova, opalog voća i povrća, kukuruza, raži ali i mladih zečeva, miševa, insekata, larvi i puževa koje kopa klinastom njuškom. Jazavac nije lovac, nego sakuplja sve što je jestivo. Do jeseni nakupi dovoljne rezerve masnoća kako bi u toku zimskog sna mogao preživiti. Tokom zimskog sna, jazbinu napušta vrlo rijetko isključivo radi obavljanja nužde koju kao vrlo uredna i čista životinja vrši van jazbine. Jazavac je noćna životinja koja se oslanja na svoj odlično razvijen njuh.

Jež

	Latinski naziv: Erinaceus concolor Razred: Sisavci Red: Insectivora – kukcojedi Porodica: Erinaceidae – ježevi

Bjeloprsi jež naseljava šumska i poljska staništa, a često ga se može vidjeti u blizini ljudskih naselja, primjerice u gradskim parkovima, vrtovima i grmlju. Češći je u nizinskom i brdskom visinskom pojasu, a ponekad dolazi i u planinskom području do 1 500 m nadmorske visine. Aktivan je u sumrak i noću. Dan provodi u gnijezdu od trave i lišća. Dnevna gnijezda uglavnom nastanjuje veći broj jedinki. Ježevi nisu teritorijalne životinje, te na istom području možemo pronaći veći broj jedinki oba spola. Teritorij koji naseljava jedan jež je uglavnom manji od 40 ha, a ukoliko su izvori hrane obilniji često je i manji. Primjerice, znatno veća gustoća populacije ježeva utvrđena je u suburbanim područjima, te jedna jedinka zauzima područje od svega 5 – 10 ha. Teritorij mužjaka je znatno veći od teritorija ženki. Maksimalna zabilježena brzina kretanja iznosi oko 10 km/h. Usprkos tome što su oči ježeva dobro razvijene i omogućuju im razlikovanje predmeta, uglavnom se ježevi prilikom traženja plijena oslanjaju na osjet mirisa i sluha. Ježevi se hrane brojnim beskralješnjacima, kao što su gujavice, puževi, pauci i kukci (kornjaši, skakavci, gusjenice leptira), a povremeno i malim kralješnjacima – žabama, gušterima, zmijama, ptičjim jajima, krticama, rovkama i miševima. Ježevi se hrane i zmijama otrovnicama jer imaju protein erinacein koji onemogućuje proteolitičko djelovanje zmijskog otrova. Mladi ježevi se hrane plijenom različite veličine, dok se odrasli hrane uglavnom većim plijenom. Na taj način je smanjena kompeticija između različitih starosnih razreda.

Mala lasica

	Latinski naziv: Mustela nivalis L. Razred: Sisavci Red: Zvijeri Porodica: Kune

Ova mala zanimljiva životinja prisutna je na Kamešnici ali i u čitavoj Bih u velikom broju. Naraste do 20 cm, a dosegne težinu do 200 grama. Krzno je riđastocrvene boje, a po trbuhu i nogama svijetlije. Hrani se uglavnom miševima, sitnim pticama i jajima.

Ptice

Sokol

	Latinski naziv: Razred: Red: Porodica: Ptice

Sokol je jedna od najbržih ptica na svijetu. Imaju zbijeno i čvrsto tijelo koje se odlikuje vrlo snažnim mišicama. Vrat im je kratak i na njega se nadovezuje krupna glava oboružana oštrim kljunom i parom oštrih očiju. Krila su im velika, snažna i šiljasta i ona su najzaslužnija za to što im prisvajamo osobinu najboljih letača. Noge im završavaju dugim i oštrim kandžama koje koriste prvenstveno kod lova. Sokolovi imaji jako dobro razvijeno osjetilo vida te mogu spaziti plijen na velikim udaljenostima. Hrane se manjim životinjama kao što su zečevi, miševi i sl. Hrane se također i lešinama.

Šumska sova

	Latinski naziv: Strigidae Razred: Red: Porodica: Ptice

Šumska sova je najraširenija Europska sova. Sove su prekrivene perjem gotovo u cijelosti. Perje im je mekano i nabuhlo. “Mekano” im omogućuje nečujan let, a “nabuhlo” uvjerava promatrače da im je tijelo mnogo krupnije nego što je. Kako većina sova lovi noću sve imaju dobro razvijen vid i sluh. Oči su im krupne kojima mogu vidjeti jako dobro i kad ima jako malo svijetla (sove ne vide u sto postotnom mraku i da jako dobro vide po danu tako da po danu neke čak i love). Sluh im je tako dobar da mogu po neznatnom šumu miša u travi uloviti. Sove su ptice s malo straha i ne odustaju od borbe ni onda kad su umakle od sigurne smrti, već se nanovo vraćaju. Sove se nakon noćnog lova zavlače na tamna mjesta gdje spavaju tijekom dana. Takva mjesta su većinom: duplje drveta, pećine, tavani, a neke na krošnjama drveća. One koje spavaju na drveću tako su zamaskirane da im perje izgleda kao kora drveta, a tijelo im poprimi odgovarajući oblik. Hrane se miševima, rovcima, krticama, lasicama, vjevericama i kukcima, a neke veće vrste znadu loviti i zeca i jarebicu i ostalu sličnu divljač. Od svih ovih životinja na jelovniku su im glavni miševi i zbog toga možemo reći da su sove vrlo korisne ptice. Oni koji se boje glasanja sova moraju znati da one to rade samo u proljeće kad je vrijeme parenja. Gnijezdi se na mjestima gdje imaju mnogo lovine.

Jastreb

	Latinski naziv: Accipiter gentilis Razred: Red: Porodica: Ptice

Jastreb je izuzetno okretna i sposobna pitica. Kada lovi svoj plijen ni gusta krošnja joj ne predstavlja nikakav problem. Najlakše je prepoznatljiv po težim, nepovezanim zamasima krila (brzim kao nalijeće i kad počinje dugi napad) i težem tijelu. Po lijepom vremenu često šestari visoko, teško uočljiv. Odatle kreće u dojmljive napade prema dalekom plijenu. Ženka mnogo veća od mužjaka, ima manji raspon krila od škanjca mišara, ali izgleda zbijenija.

Zmije

Poskok

	Latinski naziv: Vipera ammodytes Razred: Red: Porodica: Ljutica (Viperidae).

Poskok je najotrovnija zmija u Europi. često se može vidjeti na Kamešnici. Glava mu je srcolikog izgleda, s karakterističnim roščićem na vrhu nosa.Boja tijela varira u zavisnosti od prebivališta i ide od svijetlo sive do crvenkasto smeđe. Vijugava leđna šara je kontinuirana i jasno izražena. Ženke narastu oko 60 cm, a mužjaci mogu narasti i do 100 cm. U nekih je populacija uočljiva razlika u boji između mužjaka i ženki. Mužjaci su pepeljastosivi, a ženke su najčešće smeđe, sivosmeđe ili crvenosmeđe. Poskok se hrani gušterima, sljepićima, drugim zmijama i pticama. Zabilježeni su i slučaji kanibalizma.Njegov snažan otrov može ubiti male kralješnjake za par sekundi. Pari se u proljeće, a u jesen ženka okoti 3 – 10 (ponekad i više) živih mladih. Nije agresivan i ako se uznemirava počinje siktati i pokušava pobjeći. Često ga je potrebno jako isprovocirati da bi ugrizao. Ako, međutim, dođe do ugriza, potrebno je potražiti ljekarsku pomoć, jer je poskok jako otrovan. Prvi simptomi trovanja su bol i/ili oticanje ugriženog dijela tijela. Otok se javlja 2 – 3 minute nakon ugriza i brzo se širi. U velikih primjeraka zubi mogu biti i 1 cm dugi, pa otrov može biti unesen u mišić što ubrzava razvoj simptoma trovanja. Neliječeni ugriz ima često smrtni ishod. Poskok se sreće u svim krajevima BiH do visine od 2000 m/nv. Prebivališta su mu veoma različita, od suhih kamenjara do riječnih obala i šumskih proplanaka.

Šarka ( riđovka )

	Latinski naziv: Vipera bereus Razred: Red: Porodica: Ljutica (Viperidae).

Šarka ( Vipera berus /lat., Common Viper /eng.) se nalazi u cijeloj Europi. Ova je zmija najrasprostranjenija zmija na svijetu. Duga je oko 60 do 80 cm, te također ima “cik-cak” liniju uzduž tijela i znatno je manja od poskoka. Glava joj je šira i oblija, sa velikim okom crvenog odsjaja i karakterističnom bijelom prugom uz rub gornje čeljusti. Šarka naseljava surovije predjele i može se sresti i iznad 2000 m/nv. Za razliku od poskoka ulazi i u vodu.
Šarke većinom žive u kolonijama i sve zmije jedne kolonije spavaju zimski san (hiberniraju) zajedno na jednom mjestu. U proljeće mužjaci prvi izlaze iz mjesta gdje su hibernirali da bi se intenzivno sunčali, a dvije do tri nedjelje kasnije izlaze ženke i tada započinje ritual parenja. Ženke šarki pare se svake druge godine, stoga što gravidne ženke zbog razvoja mladunaca koji zauzimaju velik dio trbušne šupljine nemaju mjesta za hranu, pa se tokom graviditeta ne hrane, a na svijet donose tri do dvadeset mladunčadi dugih od 14-23 cm. Zbog toga se sljedeće godine samo hrane kako bi stvorile energetske zalihe za parenje i nošenje mladunaca. Glavna hrana šarke su mali sisavci uglavnom glodavci i kukcojedi, jede i guštere, vodozemce, mlade ptice, a plijen guta odjednom i pije dosta vode. Otrovni zubi odrasle šarke dugi su oko 4mm. Ugriz izaziva bol, oticanje i razaranje okolnog tkiva, a u kasnijim fazama može se javiti mučnina i povraćanje.

Postoje četiri vrste zmije šarka a to su obična šarka, crna šarka, planinska šarka i bosanski šargan.

Obična šarka (Vipera berus berus), ima sivkasto smeđu boju tijela i kontinuiranu tamnu vijugavu šaru oivičenu nizovima tačkica. Slična je poskokuali je manja i šarenija i nema roščić.

Crna šarka (Vipera berus prester) je potpuno crna zmija. Ima vijugavu šaru koja se vidi pri određenom lomu svjetla. Naseljava planinska područja ali nešto niže nadmorske visine.

Bosanski šargan (Vipera berus bosniensis) je zmije žuto smeđe boje sa isprekidanom leđnom šarom koja je najčešće u vidu tamnih poprječnih pruga. Rijetko naraste iznad 40-tak centimetara. Hrani se skakavcima i ostalim sitnim životinjama. Naseljava planinske gudure i susreće na Kamešnici. Najotrovnija je podvrsta šarke. Bosanski šargan pripada grupi najotrovnijih i najopasnijih zmija na našim prostorima.

Planinska šarka (Vipera ursinii macrops), je najmanja europska ljutica. Prosječna joj je dužina 45cm. Živi u planinskim područjima, iznad 1500m n/m. Glava joj je malena i na njuški zaobljena, a oči su relativno velike. Temeljna boja joj je siva ili žućkasto-siva, ljuskice na grlu i usnama imaju crne rubove. Leđna cik-cak pruga je vrlo varijabilna i u dosta primjeraka razbijena u nepravilne mrlje i/ili poprečne pruge. Trbuh joj je svjetlosmeđ, tamnosmeđ ili siv. Po temeljnoj boji vrlo je slična riđovki. Hrani se uglavnom kukcima, raznim vrstama skakavaca i ostalim sitnim životinjama. Ova vrsta leže od 2 do 5 živih mladunaca, dugih oko 12cm. Otrov ovih zmija nije toliko jak i nisu zabilježeni smrtni slučajevi prilikom ujeda ove zmije.

Obična šarka	Crna šarka	Bosanski šargan	Planinska šarka

Bjelouška

	Latinski naziv: Natrix natrix Razred: Red: Porodica: Neotrovnice

Bjelouška, neotrovna zmija koja boravi u vodenim područjima. Na Kamešnici se može pronaću uz brojne potoke koji teku Kamešnicom. Naraste do 1.5 metara. Tijelo je odozgo tamnomaslinasto sa crnim tačkicama i upadljivim bijelim mrljama iza glave, dok je odozdo žućkastobijela. Hrani se tritonima, punoglavcima i insektima. Brojna je i uz Buško jezero.

Smuk

	Latinski naziv: Coluber longissimus Razred: Red: Porodica: Neotrovnice

Smuk (Coluber longissimus) je naša najveća zmija. Može narasti i preko 2 metra. Boja tijela je jednolična, sivkastosmeđa bez jasnih šara. Nalazimo ga po livadama i šumskim proplancima do 1500 metara nadmorske visine (mada mu nije mrsko navratiti i u naseljena mjesta). Ova zmija nije otrovna.

Gmazovi

Na Kamešnici možemo pronaći slijedeće gmazove: veliki zelembać, sljepić, blavor i razne vrste gušterica.

Velikog zelembaća kao i običnoga zelembaća često se može vidjeti na Kamešnici. Dugacki su 40 – 50 cm, od cega dvije trecine otpada na rep. Boja im je živo žuto zelena s brojnim crnim mrljama, dok im je grlo jasno plave boje. Veliki zelembać ima uzduž tijela 3 – 5 svijetlih pruga; raširen je po primorskim krajevima, dok je obicni zelembać stanovnik cijele zemlje.

Sljepića nalazimo u šumama i na livadama, a zadržava se pretežno u grmlju. Javlja se i u planinama do 2000 metara nadmorske planine. Danju miruje a pred vecer odlazi iz skrovišta u potrazi uza hranom, koja se prvenstveno sastoji od glista, golih puževa i licinaka kukaca. Iz zimskog sna budi se potkraj ožujka ili na pocetku travnja. Pari se u travnju a u srpnju ili kolovozu ženka rada 5 – 25 živih mladih. Raširen je po cijeloj Europi.

Smeđi blavor je drugi beznogi gušter, ali krupniji od sljepica, može narasti i više od 1 m. Živi samo na hrvatskoj strani Kamešnice jer mu je klima ugodnija. Tijelo mu je valjkasto, žuckasto smede boje s kožnim naborom sa strane trupa. Ženka ne leže žive mlade, nego polaže jaja ispod grmlja. Mnogo je rjeđi od sljepica. Sljepić i blavor pa podsjećaju na zmije pa ih cesto uništavaju u uvjerenju da su zmije otrovnice.

Obični zelembać	Sljepić	Blavor

Daždevnjak je životinja slična nekim gušterima. Crne je boje sa žutim i bijelim pjegicama po čitavom tijelu. Naraste do 20 cm. Daždevnjaku je za život potrebna vlaga pa ga je nemoguće vidjeti u sušnim danima jer se skriva u svome vlažnom skrovoštu. Obično se može vidjeti nakon kiša kada daždevnjak izlazi iz svojih skrovišta. Hrani se obično sitnim insektima i kukcima. Ova životinja ima jako usporene pokrete.

	Latinski naziv: Salamandra-macul Razred: Red: Porodica: Gmazovi

Facebook komentari

comments