Selo Podgradina ima bogatu prošlost. Na prostorima Podgradine živjeli su brojni narodi, a većina stanovništva sa ovoga područja danas je raseljena po cijeloj zemaljskoj kugli. Prostor današnjeg sela je vjerojatno bio naseljen čak i u davnom kamenom dobu. Život se održao iako su na ovim prostorima zabilježeni mnogi ratovi koji su bili jako krvavi i pogubni za tadašnje stanovništvo. U narednim rečenicama će biti ukratko prikazana povijest ovoga sela koja je uistinu bogata, o čemu svjedoče brojna arheološka nalazišta. Prava je šteta što mnoga nalazišta nisu istražena, no iskreno se nadamo da će se u skoro vrijeme i to promijeniti.

Prvi stanovnici Podgradine…

Na mjestu gdje je danas smješteno selo Podgradina život je bujao vjerojatnoi čak u davnom mlađem kamenom dobu (oko 4000 – 2400. godine prije Krista). Bogate guste šume, pašnjaci, plodna zemlja i mnogobrojna vrela omogućavali su stanovnicima ugodan život. Neki stručnjaci smatraju da bi se na ovom području mogli pronaći brojni dokazi života naših predaka iz mlađeg kamenog doba ali nažalost ozbiljna arheološka istraživanja nikad nisu poduzeta.

Iliri…

U brončanom dobu (1800 – 800. godine prije Krista) stanovništvo ovog mjesta činila su ILIRSKA plemena. Iliri su bili vješti ratari, stočari ali i vrlo hrabri ratnici. Oni na ovom prostoru ostavljaju brojne dokaze o svome životu i kulturi što svjedoče brojne iskopine u cijeloj župi Podhum, pogotovo kod Rešetarice, gdje su pronađene kosti pokojnika, predmeti kojima su se služili, oruđe i nakit koji se danas čuvaju u franjevačkom muzeju na Gorici u Livnu. Na obroncima planina gradili su utvrde za obranu od neprijatelja. Pretpostavlja se da je jedna od takvih utvrda je bila sagrađena i na Tabiji, no ozbiljnija istraživanja nikada nisu bila urađena. Iliri su se doselili na ove prostore iz srednje Europe u pretpovijesno doba, prije 3500 godina. Bili su podijeljeni u brojna plemena koja su često i međusobno ratovala. Najveće i najbrojnije pleme je bilo pleme Delmati koje je bilo prisutno na ovom prostoru.

Ostaci tvrđave na Gradini

Rimljani…

Kad je Rim ojačao svoju državu zaratio je i sa Ilirima. Najžešći otpor pružili su Delmati. Rat između Rimljana i Ilira potrajat će više od 150 godina i završiti će pobjedom Rimljana. Godine 118. godine prije Krista Rimljani su uspjeli poraziti Delmate. Nakon toga završnog rata cijelo ovo područje je bilo uništeno i zapaljeno. Mnogo puta Delmati su dizali bune i pokušali protjerati Rimljane ali bez većeg uspjeha.

Oko 10 godine poslije Krista Rimljani naseljavaju prostor od Rešetarice do brežuljka Tabije. Na Tabiji grade svoju utvrdu koja im pomaže u nadziranju ceste koja je prolazila kroz naselje. Na ovom području Rimljani su ostavili veliki trag. Gradili su ceste, među kojima posebo naglašavamo cestu od obale Jadrana do Livna koja je prolazila kraj samog sela Podgradine (današnja magistrala Livno-Split također ide skoro istom rutom).

Ostaci tvrđave na Tabiji

Arheološka nalazišta na Tabiji su potvrdila da su Rimljani imali sagrađenu utvrdu sa kojom su uspješno nadzirali prometnicu, naselje i stanovništvo. Također su pronađeni brojni fragmenti opeke i metala. Malo iznad sela su pronađeni i rimski novčići Klaudija II i što je posebno značajno – kameni rimski žrtvenik posvećen bogu Apolonu koji se danas čuva u prostorijama Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Ostaci opeke starih rimljana pronađeni na brežuljku Tabija	Brežuljak Tabija: mjesto gdje je bila sagrađena rimska tvrđava

Hrvati su na ova područjen došli iz Velike ili Bijele Hrvatske (područje sjeverno od velikog gorja Karpata, blizu današnjeg Krakova) na poziv cara Heraklija (610-641) kao saveznici Bizanta u ratu protiv Avara 626. godine. Kada su stigli na područje današnje Hrvatske i Bosne zatekli su razrušena sela, te su se zbog toga morali odmah organizirati i početi graditi naselja. Sa sigurnošću se može tvrditi da se naselili i današnje područje oko Rešetarice što dokazuju i grobovi pronađeni na tom lokalitetu. U samim grobovima pronađeni su brojni mačevi i ostalo oružje kao i keramičke posude kojima su se stari Hrvati služili za života. Svi pronalasci se čuvaju u franjevačkom muzeju na Gorici u Livnu. Posebno je važno spomeniti i pronalazak kraljevskog pečata kralja Tomislava na Tabiji.

Dolazak Hrvata…

Najveći dokaz koji su prvi Hrvati na ovom prostoru ostavili za sobom je starokršćanska bazilika kod Rešetarice koja je i sagrađena u to vrijeme. No to nije jedini duhovni objekt koji su sagradili stari Hrvati, postoji još jedno nalazište u selu Podgradini koje popularno nosi naziv Crkvina. Nalazište nije još istraženo ali se pretpostavlja da potječe iz razdoblja od 7-10 . stoljeća. Još jedno nalazište koje potvrđuje život starih Hrvata na ovim području je arheološko nalazište na Glavici ( sjeverniji dio sela ). Naime na Glavici je pronađeno srednjovjekovno groblje sa stećcima. U grobovima su pronađeni dijelovi nošnje, igle, dugmad, kopče, nakit ( naušnice i prstenje ). Nadajmo se da će ova nalazišta u budućnosti biti vrednovana jer ne predstavljaju važnost samo mještanima Podgradine nego i cijelom Hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini. Stećci su također zastupljeni i po ostalim dijelovima sela.

Tursko doba…

Ovo razdoblje je možda i najteže za Hrvate iz ovih područja. Nakon mnogo vremena selo gubi svoje ime, identitet i većinu svoga staovništva koje se raseljava da bi spasilo živu glavu od nemilosrdnih osvajača.

Nakon brojnih osvajanja i ratova Turci 1463. godine ulaze u Bosnu, osvajaju Jajce i u toj bitci pogiba posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević ( 1461-1463 ). Nakon toga pokoravaju i ostali dio Bosne i 1469. godine dolaze na ova područja. Sljedećih 400 godina i Podgradina će biti dio velikog Osmanskog Carstva.

Nakon osvajanja ovog područja u ove krajeve se doseljavaju turski činovnici, vojnika i drugi Turci sa svojim obiteljima. Uzimali su najplodnije zemljište i na njima su morali raditi mještani ovih sela, besplatno bez ikakve nagrade za rad. Naravno, starosjedilačko stanovništvo je moralo plaćati i razne poreze, desetine, trećine… Kršćanima je bilo zabranjeno uzgajati svinje jer je po islamu svinja nečitsta životinja. I dan danas se koristi izreka ”turski zulum” koja predstavlja veliku nedaću koje je tadašnje hrvatsko stanovništvo moralo trpiti. Neke obitelji iz župe Podhum prelaze na islam da bi im se popravio položaj i da bi ostvarili određene pogodnosti koje je imalo muslimansko stanovništvo.

Kad se počelo nagađati da bi Tursko Carstvo moglo uskoro propasti, pojedine obiteljske loze se lagano počinju vraćati na svoja ognjišta. Ujedno se doseljavaju i neke nove obitelji iz Dalmacije.

1878. godine Osmansko Carstvo konačno propada i na ova područja dolazi Austro-Ugarska monarhija.

Turci u Podgradini

I u Podgradini su živjeli begovi Gagići. Više toponima na području Podgradine nosi njihovo ime. Petrić donosi da seljaci u Podgradini pričaju da je selo često napadano od “skije” (hajduka) i da je hrane i novca napadano podjednako i muslimansko i kršćansko stanovništvo. Hajduci, od kojih su najpoznatiji Križanović, Sekulović i Šimić, poslije takvih pohoda na selo pjevali bi: Puče puška iz pećine, nesta begu trećine. U selu su vidljivi ostaci stare turske građevine. Ova građevina je stara Gagića kula koju spominje Marković. Prodao ju je, zajedno sa pripadajućim zemljištima 1906. godine Avdija Gagić, sin Šahbegov. Veći dio kmetova u Podgradini bili su Idrizbegovićevi.

Na samoj gradini stajala je nekada i turska kula radijusa 8,3 m i četvrtasti objekt prislonjen uz kulu veličine 28X15 m. Ispod Tabije je brežuljak na kome je stajala veća kula, radijusa 11,4 m. Prema ovome u Podgradini se nalazilo značajno tursko vojno utvrđenje. Na Žuljevića njivi vidljive su stare zidine.

Austro-Ugarska monarhija…

Nakon propasti Osmanskog Carstva i dolaska Austro-Ugara stanje na ovim prostorima se lagano počinje popravljati. Austro-Ugarska je bila dobro uređena monarhija, sa jakom vojskom i dobrom administracijom što se odmah osjetilo u kvaliteti života. Ubrzano se grade škole, zgrade, ceste… Slobodno se išlo u crkvu, slobodno držale svinje, seljak je kasnije oslobođen davanja trećine i još mnogo toga.

Stari mlin sagrađen za vrijeme Austro-Ugarske (sagradili ga Babići i Vukadini prije više od 100 godina)

Posebno treba istaknuti staru Brkinu školu u samom selu koja je sagrađena za vrijeme Austro-Ugarske i koju mnogi sa pravom nazivaju kolijevkom pismenosti u ovom kraju. Bila je to prva škola u župi Podhum a ujedno i među prvim u livanjskoj okolici. Za vrijeme Austro-Ugarske vladavine na ovom prostoru započinje i gradnja crkve sv. Ive u Podhumu 1882. godine.

Na lokalitetu Fiskija (Kamešnica) Austro-Ugari su imali vojnu utvrdu, temelji se i danas mogu razaznati.

Jugoslavije ( kraljevina i komunistička )

Nakon prvog svjetskog rata ovaj kraj potpada pod vlast nove države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca koja se uspostavlja 1. prosinca 1918. godine. Treba spomenuti da je u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca sagrađena škola u Podgradini (na Glavici) 1930. godine koja je služila sve do unazad desetak godina kada se izgrađuje nova škola.

NDH

1941. godine na ovim prostorima ponovno izbija rat svijetskih razmjera (drugi svjetski rat). Hrvati se tada organiziraju u samostalnu Nezavisnu Državu Hrvatsku 10. travnja 1941. godine. U drugom svjetskom ratu je sudjelovalo mnogo mladih momaka iz sela. Većina je momaka bila u domobranima (regularnoj vojsci NDH), manji broj se priključio ustašama. U partizanima je bilo jako malo Podgradinjana, prema pričanju starih svega oko 5-6 ljudi. Nažalost oko 30-40 momaka između 18 i 30 godina iz rata se nikad nije vratilo kući. Neki su nastradali u samom ratu, neki na križnom putu a neki su umrli teškom patnjom u logorima.

NDH je bila jako kratkog vijeka i već 1945. godine stvara se nova država, SFRJ. Devedesetih godina 20. stoljeća raspada se i ta Jugoslavija…

Danas je ovo područje u sastavu Bosne i Hercegovine.

Stanovništvo kroz povijest

U nastavku ćemo navesti i neke statističke podatke kao što su broj obitelji i broj stanovnika u selu Podgradina. Također ćemo prokomentirati oscilacije stanovništva kroz vrijeme i navesti razloge zbog kojih je došlo do promjene broja stanovnika u Podgradini. Kretanje brojnosti stanovništva prikazuje slijedeća tablica.

Da bi podaci iz tablice dobili jasniju sliku potrebno je navedene podatke prikazati pomoću jednostavnog grafikona. Na grafikonu se vidi kretanje broja stanovnika kao i obitelji kroz vrijeme.

Komentar grafikona

Prvi podaci koji su nam dostupni su oni iz 1883. godine. Nakon propasti Osmanlijskoga Carstva 1878. godine u selo se polagano doseljavaju obitelji, većinom iz Dalmacije. Za vrijeme turske vladavine selo je bilo gotovo potpuno raseljeno. Ostale su tek malobrojne obitelji koje su morale trpjeti turski zulum i plaćati desetine, četvrtine pa čak i trećine da bi mogli opstati na ovom prostoru. Nakon dolaska Austro-Ugarske monarhije stanovništvo je doživjelo veliko olakšanje. Narednih godina sve do 1963. godine broj stanovnika se povećavao kada iznosi rekordnih 557 stanovnika. Razlog povećanja broja stanovnika krije se u činjenici da je Podgradina bila na izuzetno povoljnom geografskom položaju koju su mnogi prepoznali. Blizina Kamešnice koja je ljudima pružala kamen za gradnju kuća, drvo za ogrjev, travu za ispašu stoke, brojne izvore pitke vode bila je primamljiva za nove obitelji. Također u blizini su se nalazile plodne oranice na kojima se sadilo povrće i žitarice ali i livade koje su donosile sijeno za krave, konje, ovce i koze.

Podatke iz razdoblja 1941-1945. godine nemamo ali znamo da je selo u ratu izgubilo oko 30-40 mladih ljudi ali zbog tadašnjeg visokog prirodnog prirasta selo se brzo demografski oporavilo.

1968. godine započinje izgradnja najveće umjetne hidroakumulacije u Europi i polje se prisilno oduzima stanovništvu. Nažalost ljudi koji su svoju egzistenciju tada temeljili na stočarstvu i poljoprivredi primorani su da život potraže negdje drugo ( Hrvatska, Njemačka, Švicarska, Austrija, Amerika, Australija…). Od tada broj stanovnika lagano opada. Za samo četiri godine broj stanovnika se smanjio za nevjerojatnih 180 ljudi ili izraženo u postotcima ( % ) za 34%. Danas livanjska općina od Buškog jezera ima oko 1.500.000 KM prihoda godišnje jer se jezero tretira kao vlasništvo Hrvatske u sastavu hidroelektrane Orlovac što znači da se glavnina prihoda jezera slijeva u korist elektroenergetskog sustava Hrvatske. Nakon ovih iznesenih poraznih podataka postavlja se pitanje da li se isplatilo prisilno uzimati zemlju ovom stanovništvu i raseliti ih diljem svijeta kako bi godišnje općina imala prihod od 1.500.000 KM?! Odgovor je jednostavan, nekolicini se itekako isplatilo dok velikoj većini nije, ne samo da se nije isplatilo nego je bilo i pogubno za egzistenciju u ovom kraju.

Za pisanje dijela teksta koji govori o povijesti Podgradine korištena je knjiga:

Stoljeća moga kraja – povijest livanjske župe Podhum. Livno 1997. (autor Tomislav Perković)

Važnija arheološka nalazišta u selu Podgradina

Facebook komentari

comments