Jedan kilometar južno od Vržerala nalazi se Bilo polje u kome se nalazilo malo selo označeno u austrougarskim topografskim kartama imenom Pčelar, a kasnije kao Bilo Polje. Seoce je bilo vlasništvo Hajdar-bega Čengića, koji je nedaleko odatle, u Kuli, zeseoku Golinjeva, imao svoj odžak. Porodica Čelar nosi predaju da je njihov pradid Ante Vrljić sam doselio u Bilo Polje iz Dobranje u Dalmacija u kmetstvo Čengiću. Bili su njihovi kmetovi sve do 1918. godine i davali begu trećinu, a nadimak Čelar pradid Ante je dobio jer je nadgledao begove ‘čele. Čengići su na širem području Buškog blata posjedovali velike površine zemlje, sa priličnim brojem kmetova, među kojima su Matici, Lukači, Batinići, Pažini, itd.
Upadaju u oči neki toponimi koje možemo naći u istorijskim vrelima. Ispod Bilog polja nalazi se arheološko nalazište Rešetarica, a u prvom turskom defteru iz XV stoljeća upisano je naselje Rešetar. Trginić u Bilom polju je, moguće, naselje Istržinić u defteru iz 1528. (ili je to Stržanj iznad Šuice?). Zabrđe, lokalitet južno od Rešetarice, može biti Zabrdnja u Darovnici iz 1400. godine, i Zabrada u prvom defteru. Očito je ovo područje permanentno naseljeno i u srednjem vijeku. Na tri mjesta se nalaze stećci, od kojih je jedno nekropola sa 5 kamenih sanduka i 9 ploča. Zbog potapanja Buškog blata jedan slemenjak i jedan stećak preneseni su u selo Mise. U Bilom Polju su tri javna bunara: Bekavac, Matica bunar i Stubov. Sva tri su slična. Bekavac ne presušuje, a dubok je 4,5 m. Toponimi na ovom području su: Bekavac, Bilo polje, Buška voda, Drum, Dugi dolac, Gredica, Jaruga, Konopi, Kraljičin prisap. Mala jaruga, Matica bunar, Matkovača, Mejačice, Metiljavica vrilo, Metiljevac, Osredak, Proždrt koža, Rešetarica, Stubov, Tanka jaruga, Trginić, Tuk zabrđe, Zabrđe, Zajednica.
Na ovoj strani Buškog blata su još sela Liskovača i Rašeljka. Vlasnici su im bili begovi Bušatlije iz Livna, koji su bili gospodari cijelog Buškog blata i sela oko njega. Ovdje su zemlju imali, osim Bušatlija, Rizvanbegovići, Behmeni i Mehmedbašići iz Stoca, Hasanpašići i Gradaščevići iz Travnika, Idrizbegovići iz Livna i Viteza, te Hadžići i Dizdari iz Livna i Stipanića kod Duvna.135 Sa druge strane ovog djela Livanjskog polja su duvanjska sela Renjići, Kazaginac, Kurtovina, Galici, Mijakovo Polje, Bukova Gora, Zidine, Korita, Dobrići, Grabovica i Prisoje. Pripadali su duvanjskoj nahiji i Hercegovačkom sandžaku. Granica Kliskog i Hercegovačkog sandžaka išla je planinom Tušnicom i izbijala na Buško blato između sela Golinjeva i Prisoja, pa dalje nastavljala sredinom polja.
Prezimena u Bilom polju
U selu su živjeli ili žive ovi hrvatski rodovi:
- BEKAVCI – iz Studenaca u Dalmaciji;
- DRINJCI;
- MANDIĆI – iz Duvna. Godine 1741. bili su u Prologu;
- MATICI – doselili iz Kamenskog u Dalmaciji oko 1860. godine;
- MILOLOŽE – preselili iz Vržerala, a starinom su iz Voštana u Dalmaciji;
- MLADINE,
- PERKOVIĆI – sa Mijakova polja;
- VRLJIĆI-ČELARI – iz Dobranje ispod Tijarice u Dalmaciji
Izvor: Stoljeća moga kraja: Povijest livanjske župe Podhum, Tomislav Perković