Dragi moji, odavno nisam nista pisala pa je vec bio red. Mozda se na prvi dojam cini kako je to zato sto se nista zanimljivo ne dogadja u selu, al nije tako. Kad podjem na Orzenu usput saznam puno “korisnih” informacija kao npr. cija se krava otelila, tko je zaklao svinje, tele, kokosi itd. (doduse to se moze vidjeti po krvi koja curi po putu usljed takvih dogadjaja:-). Ovo je bila sala ali i to su dogadjaji za ovako malo mjesto. Ima i onih daleko ljepsih kao npr. da se ljudi zene, na sljedece ljeto imamo tri svadbe u selu (do sad):-). Sto reci nego ljudi sretno i ostavite nam veliko potomstvo, po mogucnosti ono koje nece morati otici odavde.
Ta ruzna cinjenica o odlasku nasih ljudi svuda po svijetu svakim danom je sve izvjesnija, al tome nismo krivi mi, nego visa sila, i da se nas pita nitko nebi otisao da ne mora. Postoji i pozitivna strana toga a to je da ti ljudi nikad ne zaboravljaju odakle su potekli. Tako znam jedan simpatican primjer o djeci koja su rodjena u velikom gradu a porijeklom su odavde, na pitanje u skoli odakle su, redovito su odgovarali: iz Podgradine! Nisu se toga sramili nego ponosno rekli kako je to jedno lijepo malo mjesto u kojem se mozes igrati do mile volje. Zato svi vi koji odgajate djecu izvan nasih krajeva, potrudite se da vam djeca zavole ovo nase malo selo.
O našem izvoru…
Na pocetku sam spomenula Orzenu, nas mali izvor pitke vode koju vecina nas posjecuje svakodnevno, jos od davno, otkad je Podgradina naseljena. Ona nije samo izvor pitke vode nego prilika da se ljudi prosetaju na konkretno mjesto, usput porazgovaraju o svakodnevnici i skrate si vrijeme. Ljeti imamo problema s tim cekanjem u redu i cesto nas to zivcira al u proslosti kad je voda s orzene trebala za sve potrebe,jer nije bilo vodovoda, kakvo je to tek cekanje bilo. U ranu zoru djevojke bi krenule s fucijama (velike posude za vodu) na ledjima cekati svoj red. Mislim da im nije to bio neki problem jer je to bila rijetka prilika za razgovor i zezanciju, jos kad bi im se koji decko pridruzio, pocelo bi pravo “asikovanje”. :-). U tim ljetnim mjesecima kad prolazis kroz selo s punim kantama vode, uobicajeno pitanje starijih ljudi je bilo: Jeli primakla orzena? Kao dijete mislila sam da me zezaju i pitaju jel se orzena pomakla s mjesta, pa bi im odgovarala da je vec dosla do sumarove kuce:-).
Svinjokolja…
Ovih dana glavna tema i zanimacija u selu je popularna svinjokolja, takodjer ritualna seoska radnja, po vaznosti odmah iza blagdana, sadjenja i vadjenja krompira, i poslova oko sijena. Mada ljudi to rade godinama uvijek vlada neka panika, kad ce, sta ce, tko ce itd bezbrojna pitanja, a uvjek sve prodje u redu i svi se vesele mesnim svinjskim specijalitetama. Da ne spominjemo natjecanje cije su svinje bile teze, vece bolje i price oko toga:-). Sve te sitne stvari i dogadjaji cine zivot na slelu i ako u takvim stvarima znamo uzivati, onda smo pravi sretnici.
Za sada toliko od mene, obecavam da necete ovoliko dugo cekati sljedeci teks, lijep pozdrav svim Podgradinjarima, i cesce se javljajte u knjigu gostiju, nemojte se sramiti:-).
Autor: Anica Babić
Odgovori