Tušnica je planina u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, između Livanjskog i Duvanjskog polja. Prostire se na području općina Livno i Tomislavgrad.
U širem smislu brdsko-planinsko područje Tušnice, osim glavnog grebena tj. planine Tušnice, obuhvaća i nešto sjeverniji greben Jelovače visoka 1541 m n.v. (oba se protežu u smjeru istok-zapad; razdvojeni su linijom uvala Rasoha-Suha draga), zatim reljefno razvedenije područje prema sjeveru, gdje se pobrđa nadovezuju na visoravan Krug (Krug-planina) te dalje prema planini Cincar i drugim planinama cincarske planinske grupe. Krajnje sjeverozapadno područje Tušnice u širem smislu, ono prema južnom dijelu Šuičkog polja i sjevernom dijelu Duvanjskog polja, nosi naziv Kovač planina (najviši vrh je Orlokuk, 1323 m n.v. prema top. karti JNA, odn. 1271 m prema Wikipediji/Peakery.com). Najsjevernije pobrđe, ono prema Galovom polju te brdu Borova glava (1288 m) i istoimenom prijevoju koji ju odvaja od visoravni Krug, zove se Ivovik (1422 m, prema top. karti JNA).
Planina nije velika svojom površinom, međutim zbog svoga izdvojenog, osamljenog položaja izdvaja se u prostoru i svojom visinom dominira krajolikom.
Najviši vrh je Vitrenik (1697 m), do kojega s istočne strane, od Duvanjskog polja, vodi makadamski put. Ostali najviši vrhovi na glavnom grebenu, oni prema njegovom istočnom dijelu su Vršinje (1523 m), Satulija (1305 m), Unište (1233 m), a na zapadnom dijelu nalaze se vrhovi Begića Kosa (1577 m), Pleće (1534 m) i Mala Tušnica (1397 m). Općenito je sjeverna padina ovoga grebena strmija a južna nešto položitija.
Na jugozapadnom rubu planine nalazi se Buško jezero, prema zapadu Livanjsko polje gdje teče potok Mandek. Prema jugoistoku i istoku granicu planine tvori Duvanjsko polje.
Planina je bogata bogata izvorima, posebno na jugozapadu uz Buško jezero i na istoku prema Duvanjskom polju. Izdvajamo nepresušni izvor Ublić koji se nalazi na 1200 m.n.v.
Veći dio planine je bez šumskog pokrivača. Šume pokrivaju dijelove južne i sjeverne padine.
S vrha se pruža odličan pogled na planine Kamešnicu, Cincar, Goliju, Biokovo i Dalmatinsku Zagoru, Buško jezero, Livanjsko i Duvanjsko polje te planine oko Čvrsnice.
Planinari do najvišeg vrha Tušnice stižu uglavnom smjerom iz sela Golinjevo, Miši, Vidoši te Prisoje.
Legenda o imenu Tušnica
U skladu s legendom o petero braće i dvije sestre koji su vodili Hrvate prilikom selidbe do obale Jadrana, s koljena na koljeno se prenosilo i ime Tušnice, koja je po toj domaćoj legendi dobila ime po sestri Tugi. Prema toj legendi, ime Tušnica potječe iz vremena neposredno nakon dolaska Hrvata na prostore današnje Bosne i Hercegovine.
Legenda govori o tome da su Hrvate, prilikom velike seobe naroda, predvodili petero braće i dvije sestre – braća su se zvala Klukas, Lobel, Muhlo, Kosjenc i Hrvat a sestre su se zvale Tuga i Buga.
Legenda nadalje govori o tome da je Duvno, uključujući planinu na koju smo se uspeli, pripalo Tugi, po kojoj je planina dobila ime Tušnica, dok je drugoj sestri Bugi pripalo polje s jugozapadne strane planine sve do Livna – to polje danas nam je poznato kao Buško blato a sva sela oko Buškog blata domaće stanovništvo zove skupnim imenom Bužani.
Izvori: mbjelan/dinarskogorje/wikipedia/podgradina.net
Odgovori