{"id":2701,"date":"2018-08-27T10:23:15","date_gmt":"2018-08-27T08:23:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.podgradina.net\/new\/?p=2701"},"modified":"2018-08-26T12:03:00","modified_gmt":"2018-08-26T10:03:00","slug":"ruzica-popovic-ne-rodilo-sto-ne-volis","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.podgradina.net\/new\/ruzica-popovic-ne-rodilo-sto-ne-volis\/","title":{"rendered":"RU\u017dICA POPOVI\u0106: Ne rodilo \u0161to ne voli\u0161"},"content":{"rendered":"

Na\u0161a Ru\u017eica je opet napisala jo\u0161 jedan divan tekst o svome kraju kojeg mo\u017eete pro\u010ditati u nastavku.<\/p>\n

Ru\u017eica Popovi\u0107 je porijeklom iz Livna, to\u010dnije otac je iz sela Strupni\u0107a dok je majka Dragica Vukadin, (djevoja\u010dko prezime) iz Podgradine.<\/p><\/blockquote>\n

Bila sam u Livnu. I Strupni\u0107u i Podgradini. Gledala sam u Bu\u0161ko blato, pokrivala se jorganom uve\u010der i jela burek i slavnu tiritu\u0161u. Tiritu\u0161a je pita od sira i krumpira. Jedno mi od najsla\u0111ih jela iz djetinjstva. Nije mi ni \u010dista krumipiru\u0161a mrska, ni ona od sira, ni zeljanica. U biti, rekla bi mater \u2013 ne rodilo \u0161to ne voli\u0161. Tope se u ustima, nijedna zvjezdica nijednog restorana nije ni blizu tom osje\u0107aju oma\u0161\u0107enog brka nakon doma\u0107e pite.<\/p>\n

\"Livanjski<\/p>\n

Odlazak u Livno svakako zahtjeva jednu posebnu pri\u010du. Pri\u010du pustih sela, iseljenih ku\u0107a i mirisa livada, polja, \u0161ume i prirode kakvih nigdje na kugli zemaljskoj nema. Moja fascinacija tim krajem ipak nije dovoljna da spakiram stvari i odselim tamo u jednu od napu\u0161tenih ku\u0107a jer imam 35, ra\u010dune pla\u0107at moram i \u017eivjet moram. A dolje nekako kao da je \u017eivot stao po tim ku\u0107ama. S druge strane, \u017eivlje je nego igdje drugdje. Neobi\u010dno, nelogi\u010dno i nestvarno. Jer stvarno, kunem vam se, nigdje ne miri\u0161i zrak tako kao dolje. Ni\u0161ta nije tako zdravo, prirodno, otvoreno, puno, veliko i \u017eivo kao tamo dolje. A opet nigdje nikoga.<\/p>\n

\"Livanjsko<\/p>\n

Vidjela sam strinu dragu i vidjela sam susjedu, nazovimo ju Kleopatra jer nema \u0161anse da se zove Kleopatra ako je ro\u0111ena u Livnu. U\u017eivala sam u \u0107akuli i napeto i\u0161\u010dekivala THE pitanje. I stiglo je u slijede\u0107em obliku: \u201cPa kad ti misli\u0161, evo rodica ti ve\u0107 gonja svoje dite?\u201d. Srce mi posko\u010dilo. To je to \u0161to sam \u010dekala da se uvjerim da je sve ko prije, da se ni\u0161ta nije promijenilo, da su oni koji su ostali isti oni koje sam zadnji put vi\u0111ala kao dijete. I dalje je najbitnije zasnovat obitelj i rodit dicu. Mogu vam re\u0107 da oko nekog doba \u2013 i je. Nekom je to doba prije, nekome kasnije, ali ima ne\u0161to u dje\u010djoj \u201cciki\u201d.<\/p>\n

Na \u017ealost, malo dje\u010dje cike ima po selima oko Livna. Preko ljeta do\u0111u iz svih krajeva svijeta babama i didama, strinama, ujnama, ali se krajem ljeta spakiraju i pobjegnu od te\u0161kih hladnih zima. A kako tek snijeg dolje miri\u0161i\u2026 Nestvarno opet. Tri dana dolje i \u010dovjek se nadi\u0161e \u017eivota, mira, jednostavnosti i nekako napuni baterije da bi se mogao borit sa slo\u017eeno\u0161\u0107u svega \u0161to nam nose na\u0161i u\u017eurbani, naizgled va\u017eni \u017eivoti, poslovi, rokovi. Dosadna sam ve\u0107 i sama sebi s tim usporedbama brzine ovog \u017eivota i smirenosti onog \u017eivota, ali sam sve sigurnija da se \u017eivot sastoji upravo u poku\u0161aju da se izbalansira to dvoje.<\/p>\n

\"Stara<\/p>\n

Ova pri\u010da nema neku posebnu poantu, htjedoh samo malo do\u010darati zelenilo, kamene ku\u0107e, stare pe\u0107i, grijanje na drva, doma\u0107i sir jer nijedan sir nikada ne\u0107e biti kao Livanjski sir (Ne rodilo jel). Htjela sam dobro upiti sve te mirise, okuse, zdrave \u010destice nekog zaboravljenog \u017eivota. Cijeli taj kraj izgleda kao jedna \u017eiva uspomena. Uspomene su ne\u0161to \u0161to je zavr\u0161ilo pa se prisje\u0107amo. \u017divost prirode dolje nije zavr\u0161ila. Sve ori i gori od \u017eivosti zvukova. Grmljavina kakvu poznajete ni\u0161ta je naspram gromoglasnog pucanja pred ki\u0161u dok sjedim u staroj didovoj ku\u0107i kraj prozora kraj kojeg se uvijek brijao. Stari bijeli lavor, ogledalo naslonjeno kraj prozora, \u010detkica i pjena. Slike su mi \u017eive, \u017eivlje nego ikad. I okusi su \u017eivi, sje\u0107am se prve jutarnje kave koju je toliko za\u0161e\u0107erio u maloj \u0107ikari da ne znam jel bilo vi\u0161e kave ili \u0161e\u0107era. I uvijek isti ritual \u2013 \u201cDo\u0111i didi svom\u201d i ja hop na krilo i lovi zadnji srk te preza\u0161e\u0107erene, preslatke, predivne kave. I tu je nastupala materina \u2013 ne rodilo \u0161to ne voli\u0161. A to sam ba\u0161 voljela. I sve \u0161to volim danas i jest i pit i mirisat, poteklo je od dolje. Toliko je sve bilo zdravo, fino, ukusno, da me pretvorilo u malog peru \u017ederu. Zapravo, Livno je to \u0161to volim. Sve vi\u0161e i vi\u0161e kako starim, dobivam poriv oti\u0107i dolje na dva, tri dana nadisati se svega.<\/p>\n

\"Dvori\u0161te.jpg\"<\/p>\n

Ne \u017eele\u0107i zvu\u010dati kao lo\u0161a selfhelp knjiga jer ako i\u0161ta mrzim onda su to floskule, a ako se i\u010dega grozim to je da mi tekstovi postanu kao one haljine od poliestera nakin\u0111urene volanima bez smisla u kojima sve djeveru\u0161e iz svakog ameri\u010dkog filma izgledaju kao da ih je netko natjerao pi\u0161toljem uz glavu da ih obuku; dakle ne \u017eele\u0107i zvu\u010dati tako ipak ti moram re\u0107i \u2013 ako ima\u0161 mjesto koje ti ozdravlja du\u0161u, koje lijevom rukom nosi sve lo\u0161e a desnom donosi ljepotu \u017eivota i mira u najpunijem obliku, odi tamo \u010desto. Nadi\u0161i se, upij, zapamti. Miris \u017eivota je klju\u010dan da pre\u017eivimo \u010desto ne\u017eivote trenutaka koje svatko od nas iskusi.<\/p>\n

\"Stara<\/p>\n

P.S. Posebna zahvala umjetniku i slikaru Stipi Zoroji na ovom predivnom poklonu. Nosim Livanjske ku\u0107e sa sobom.<\/p>\n

\"Livanjske<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na\u0161a Ru\u017eica je opet napisala jo\u0161 jedan divan tekst o svome kraju kojeg mo\u017eete pro\u010ditati u nastavku. Ru\u017eica Popovi\u0107 je porijeklom iz Livna, to\u010dnije otac je iz sela Strupni\u0107a dok je majka Dragica Vukadin, (djevoja\u010dko prezime) iz Podgradine. Bila sam … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1548,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"kt_blocks_editor_width":"","_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[13,3],"tags":[625,363,624,571],"class_list":["post-2701","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne","category-vijesti","tag-blog","tag-kolumna","tag-ruzica-popovic","tag-strupnic"],"aioseo_notices":[],"aioseo_head":"\n\t\t\n\t\n\t\n\t\n\t\n\t\n\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t\n\t\t