Hodočastilo se čudotvornoj Gospi Sinjskoj preko Kamešnice i ove godine, možemo slobodno reći u većem broju nego prošle godine, pogotovo ako uzmemo u obzir smjerove preko Vagnja i Voštana. Stazom iz sela Podgradine preko Brljuše prema Gornjim koritima (Lacina korita) ove godine put Sinja krenule su tri ekipe, jedna oko podne, a druge dvije oko 17:30 sati. Po slobodnoj procjeni oko dvadesetak hodočasnika je svoj zavjet ispunilo ovom stazom preko Kamešnice.
Osim hodočasničkog puta ove godine smo odlučili markirati kritični dio staze (Poljane) gdje su se hodočasnici često zbog visokih trava i obraslog grmlja gubili. Metalne table s odgovarajućim natpisom te aluminijske štapove osigurali su Blaženko Pavić i Ivica Bulić – Markičin na čemu im zahvaljujemo. Naravno, zahvaljujemo i svima ostalima koji su strmim planinarskim stazama uz svoje pretrpane ruksake ovaj put morali iznijeti spomenute table, aluminijske štapove i pripadajući alat. Vjerujemo da će markiranje staze dovesti do povećanja broja hodočasnika sljedeće godine.
U nastavku donosimo fotografije i kratki opis hodočasničkog puta male grupe od deset članova koja je krenula u 17:30 sati.
Početna točka kao i uvijek je izvor Ozrna, selo Podgradina, gdje se okupljamo par minuta ranije kako bismo svi mogli naliti hladnu vodu. Jedna grupa odabire stazu preko Studenog vrila dok se druga odlučuje za stazu preko Potajnice. Duljina do Fiskije je otprilike ista.
Nakon sat vremena uspona dolazimo na Potajnicu. Nažalost istoimeni izvor ni ove godine nije u funkciji. Na sreću Kamešnica obiluje izvorima tako da ćemo zalihe vode nadopuniti na sljedećoj stanici, Fiskiji.
Na Fiskiji se susrećemo s grupom koja je odabrala stazu preko Studenog vrila. Izvor Fiskija bio je očišćen i pristupačan zahvaljujući Stipi Vukadinu koji je par dana prije ovdje boravio i za hodočasnike očistio izvor. Uslijedilo je zajedničko fotografiranje…
Iznad Fiskije započinjemo s markiranjem staze. Posebno pazimo na kritične točke gdje su prethodnih godina hodočasnici zbog visoke trave i obraslog grmlja znali zalutati.
Markiranje staze nam je oduzelo dosta vremena, otprilike oko 1 sat i 30 minuta. Zbog činjenice da nas je uhvatila noć, pronalazak staze nam je u pojedinim trenucima bio otežan.
Nakon višesatnog hodanja i markiranja steze preko Poljana izlazimo na Greben odakle se pruža predivan pogled na Sinj, naše konačno odredište.
Uskoro dolazimo do Lacinih korita (Gornja korita) izvora bogatog hladnom i pitkom vodom. Na lacinim koritima po običaju doručkujemo, tako je bilo i ove godine. Nakon što smo napunili baterije posnom hranom i rashladili se hladnom vodom uz molitve Gospi Sinjskoj nastavljamo dalje prema Sinju. Najteža dionica preko Kamešnice je uspješno završena, no do našeg cilja imamo još dosta pješačenja.
Malo po malo i stigošmo do Otoka. U blizini stadiona NK Osk-a kratko odmaramo. Ekipa koja je iz Podgradine krenula u 12 sati odlučila je odmoriti/odspavati nekoliko sati u prostorijama NK Osk-a (objekt iza nas). Nakon 10 minuta tiho na prstima da ih ne probudimo nastavljamo, pred nama je Cetina i Sinjsko polje.
Nakon Sinjskog polja stižemo do cluba Bossa koji se nalazi nekoliko kilometara od Sinja. Odmaramo 10 minuta, vidnio iscrpljeni skupljamo zadnje atome snage i nastavljamo do našeg konačnog odredišta.
Nakon gotovo 13 sati hodanja uz kraće pauze stižemo u Sinj u 6:40 sati ujutro, umorni i slomljeni no u duši ispunjeni. Bilo je ovo izuzetno fizički zahtjevno hodočašće. Uz visoke temperature koje ne pamtimo zadnjih godina i strme planinarske staze dodatno nas je iscrpilo markiranje staze. Nakon što smo se ispovjedili, poslušali sv. Misu, popili kavu u prepunom Sinju uputili smo se svojim kućama…
Čudotvorna Gospe Sinjska, moli za nas!
U nastavku donosimo kratki video prikaz kompletne staze od Podgradine do Sinja te slike koje je za ovu prigodu uslikao Tomo Vidović.
VIDEO
Ostale fotografije
Odgovori